-smatram da je najveći problem što zakon nije striktno ovlastio jednu zdravstvenu ustanovu za provođenje liječničkih pregleda za zaštitare i čuvare (tako bi se izbjegle malverzacije),jer se u praksi događa slijedeće-svi koji padnu na liječničkom pregledu ,bilo na prvom za dobivanje licence ili periodičkom za produženje iste, u poznatom domu zdravlja za policiju (vrlo rigorozni),odlaze u druge zdravstvene ustanove gdje čudom dobiju liječničko uvjerenje o vlastitom trošku.
-predugačak je period od 3.g.za provedbu periodičkih liječničkih pregleda,trebalo je ostati po prijašnjem pravilniku svake 2.g.za zaštitare i po mojem mišljenju i za čuvare,a svake godine za zaštitare koji rade svaki dan s oružjem,a razlog tome ne vidim toliko u fizičkom,već psihičkom zdravlju pojedinca.
-kvaliteta liječničkih pregleda se razlikuje od ustanove do ustanove,uglavnom obuhvaćaju laboratorijske pretrage krvi i urina,provjeru sluha i vida,EKG,psiho-test i pregled neuropsihijatra (valjda nisam nešto izostavila).Ne bi škodilo kad bi uveli testiranje na opojna sredstva,spirometriju,testove ličnosti i sl.(ako već nisu od kad sam zadnji put ja bila na liječničkom)

-koje uvjete bi po Vašem mišljenju trebalo postrožiti glede dobivanja licence i liječničkog uvjerenja?
-kako smo već prije raspravili da svrhu ograničavanja rada zaštitara i čuvara ima (ne)prolazak na liječničkom pregledu,mišljenja sam da nije potrebno određivanje dobne granice jer zaštitari u dobi 35.-50.g. mogu biti i zdraviji i sposobniji od mlađih kolega,ovisno o tome koliko ulažu u vlastiti psihofizički razvoj i zdravlje (sport,rekreacija,pravilona ishrana) te naravno genetici,tim više što nam je bioritam poremećen radom u smjenama što posebno dolazi do izražaja u vrijeme godišnjih odmora i bolovanja kad radimo i ubrzanim tempom s upola manje odmora i slobodnog vremena.
-mjerodavne službe za nadzor već postoje nad navedenom problematikom,ali se u interesu države,poslodavca i zaposlenih ide linijom manjeg otpora,"zažmiri" se na propuste manjeg intenziteta s ciljem zadržavanja što većeg broja zaposlenih u privatnoj zaštiti.Ne bih željela da zaštitar/čuvar radi povišenog šećera ili slabijeg vida izgubi posao kojim hrani obitelj,a Vi,ali sam za sistematizaciju radnih mjesta sukladno zdravstvenim oštećenjima jer neki od naših kolega obolijevaju s vremenom radeći ovaj posao,zar ne?U tom pogledu smo itekako zakonski nezaštićeni.

-ne sumnjam da je državna služba pošteđena malverzacija,ali svaka medalja ima dvije strane, konkretno, treba postaviti pitanje da li je pravosudni policajac takvu dioptriju dobio nakon zapošljavanja u državnu službu, a ako i nije, treba postaviti pitanje u kojem odjelu osiguranja radi i na kojim poslovima, operativnim, administrativnim, itd., ne rade svi pod naoružanjem i ne zahtijevaju sva radna mjesta besprijekoran vid, drugim riječima, policajac je ograničen izborom radnog mjesta.

- tako je,mislila sam da ga se rasporedi na radno mjesto sukladno njegovom zdravstvenom stanju,ali želim naglasiti da tu ideju podupirem isključivo u slučajevima kada je zdravstveno stanje nastupilo tijekom službe, odnosno nakon zapošljavanja u službu, tj. da je liječnički pregled prilikom prijama u službu bio besprijekoran.
-e sad,znam na što vi mislite kolega,da se mnogo ljudi prima u državnu službu kao i zaštitara koji udovoljavaju 50% traženih zdravstvenih uvjeta,rekli bi zlobnici da su nesposobni za posao za koji se natječu.
- nažalost,na tržištu rada je u posljednje vrijeme jako teško naći kvalitetnu radnu snagu,jer treba i adekvatno platiti sposobnog zaštitara,pogotovo one koji ulažu privatne resurse u vlastitu tjelesnu obuku i streljaštvo.

evo uvjeta

Pravilnik
o načinu utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti čuvara i zaštitara u privatnoj zaštiti

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311596.html